Soba je bila prepuna svjetlosti. Ruke su joj bile ispružene i hvatale su zasljepljujuču svijetlost oko nje. Haljina je nestajala u svoj toj bjelini stapajuči se s njom i postajuči samo njen dio. Vidjele su se tek ruke, lice i crvena kosa koja je lebdjela opiruči se svjetlosti. Bijele cipelice neprekidno su skakutale u krug odzvanjajuči na pločicama. Zatvorila je oči i dignula glavu. Usta su joj se razvukla u osmijeh, a zatim se je počela gromoglasno smijati. Smijeh je odjekivao kroz prostoriju čineči je još sigurnijom. Sva ta bjelina davala joj je uzvišenost, pružala je pomisao kao da je to mjesto na koje je oduvijek željela doći. Smijala se i vrtjela sve brže. Kosa joj je neuhvatljivo letjela zrakom poput jedine sjene u tom blještavilu. Sve je jače nestajala, mogla se još uhvatit tek prolazna naznaka njene prisutnosti. Zapjevušila je pjesmu koja joj je tog trena pala na um. Noge su joj krenule u ritmu njenog glasa. Ponavljala je iznova istu kiticu, a zatim se sve svelo na samo jednu rečenicu "I died in my dreams." Prestala se vrtjeti, pjesma je utihnula. Ukipljeno je stajala na mjestu. Kosa joj je prekrila lice. Haljina je ostala omotana oko nje. Gledala je u jednu daleku točku ne skrečući pogled ni na tren. Svijet oko nje se okretao. Soba je u obrisima brzo nestajala ispred njenih očiju. Nije znala gdje je, nije više mogla stajati nešto ju je vuklo dolje. Svom snagom je pala na pod. Vrata prostorije su se otvorila. Učinilo joj se kao da vidi obrise čovijeka, ali nije mogla biti sigurna. Pokušala je ustati, ali mučnina u njenoj glavi je bila prevelika. Polako je privukla ruke kraj svog lica i prekrila si oči. Željela je zaustaviti vrtnju. Shvatila je da ipak nije sama. Sva ova bjelina i sigurnost bile su samo varka. Bio je tu, kao i svugdje gdje god bi nestajala. Stavio je svoje ruke ispod nje i dignuo je. Odnio ju je u kut sobe i položio tamo. Savršeno se je uklapala sa bijelim pločicama i zidovima. Bila je čista, nevina prikaza, odavale su je samo njene prazne oči. Nije imala snage da se opire, nije ni željela. Nadvio se nad nju. Nervozno je kopao po džepu dok nije izvadio nož. Jednim pokretom ruke rasporio joj je gornji dio haljine i raširio je od njenog tijela. Bilo je hladno i ruke su joj instinktivno krenule da se pokrije. Uhvatio ih je i čvrsto držao. Uzeo je komadić užeta koji je našao i svezao ih je njoj iza leđa. Na to se pokrenula nježno se osmjehnuči. Tijelo joj je krenulo prema njemu po staroj navici, ali ju je odgurnuo. Prstima joj je prolazio po golom trbuhu. Koža joj se ježila pod njegovim dodirom. Zagrebao je noktima po njenoj koži. Gledao je kako ostaju crveni tragovi. Nije željela pokazati da išta osječa. Okrenula je glavu na stranu i samo šutjela. Sama je bila kriva što je on ovdije. Ona sama ga je uvijek dozivala, uvijek mu davala povoda da ostane. Pogledala je svoju haljinu. Željela je ponovno onu čistoću. Nespremnog ga je uspijela odgurnuti od sebe nogama. Brzo si je provukla ruke naprijed i mučila se da odveže čvor. Dignuo se sa tla neozljeđen. Bilo mu je smiješno što ona išta pokušava. Bio je siguran da protiv njega ne može ništa. Nije se žurio natrag. Uživao je gledajuči pokušaje njena bijega. Pogledavala je na njega promatrajuči njegove lagane korake. Trgala je uže noktima i zubima, ali nije uspijevala. Bio je sve bliže. Uže se napokon rasplelo, ali več je bio tu. Skočio je na nju i pritisnuo je na tlo. Nasmijao joj se je uho. Borila se kao bi oslobodila svoje tijelo ispod njega. Nije mogla prihvatiti da nema povratka. Osovio ju je na noge i bacio na zid. Okrenuo ju je prema njemu i naslonio se na nju. Raširio joj je ruke i zavezao ih. Strgao je ostatak haljine sa nje. Lagano joj je rukom prolazio leđima. Otimala se pod njegovim dodirom, a on joj je vračao sa po jednim udarcem. Osjetila je njegova prsa kako se naslanjaju na nju. Mirno je stajala čekajući njegov potez. Prstima joj je prolazio kroz kosu. Micao ju je u stranu uz vrat. Provukao je ruke do njenog trbuha i milovao joj je rane. Ruke su mu se penjale njenim tijelom nježno je dodirujući. Naslonio se na nju, osjetila je toplinu njegova tijela. Došao je do njenih zglobova i zatežio je uže. Nije krenula prema njemu. Nije je uspio zadržati tamo. Nestala je u sobi prepunoj svjetlosti. U sobi bez vrata i prozora. Prepunoj zasljepljujuće bjeline. Bosim nogama se vrtjela u krug. Na bijelim pločicama je ostavljla crveni trag. Svakim novim krugom razmazivala ga je nogama po tlu. Rub haljine joj je bio rastrgan. Bila je prljava, na rubovima natopljena krvlju. Kosa joj je plesala oko nje. Usta su joj bila razvućena u osmijeh ispod praznih očiju.

Zrake svjetla pale su joj na obraz. Sunce se probijalo kroz otvore na zamračenom prozoru. Cijela soba je bila obasipana svijetlim točkama raznih veličina. Osjetila je njihovu igru na svome tijelu. Počela se lagano meškoljiti skrivajući se od svjetlosti. Nije još željela otvoriti oči. Nije se željela probuditi i zatvoriti vrata savršenom mraku koji ju je ispunjavao. Žmireči si je oslobađala ruke. Čvrsto se odupirući zraci koja je pratila svaki njen pokret. Znala je način vezanja napamet. Mogla ga je odvezati kad je htjela. Nekoliko pokreta prstiju i mogla je spustiti ruke. Utrnule su joj nakon što je cijelu noć spavala zavezana. Protegnula ih je ispred sebe osjećajući u njima umor i težinu. Napokon je popustila svjetlosti koja je neumorno tukla u njeno lice. Otvorila je oči. Bila je pažljivo pokrivena i ušuškana u bijelu plahtu. Kožna ogrlica joj se duboko urezala u vrat. Pod prstima je osjećala brazde koje je ostavila. Skupila je uže i ogrlicu u ruke i stavila ih na ormarić kraj kreveta. Rukom je prolazila krevetom i tražila još predmeta koji su bili skriveni pod pokrivačem. Sve ih je nemarno odložila na ormarić. Sjela je na krevet i potpuno se omotala u plahtu. Spustila je noge na pod. Rukom je kupila svoju razbacanu odjeću. Ustala je i polako krenula držeći plahtu kraj prsa. Bijeli rub se vukao za njom po parketu. Odšetala je do kupaone. Pažljivo je zatvorila i zaključala vrata prije nego je pustila plahtu da sklizne sa nje. Okružile su je čiste plave pločice i potpuna tišina. Preuzeo ju je osječaj sigurnost, nije se morala od nikoga skrivati. Bila je sama i svi bolni tragovi mogli su biti otkriveni bez straha. Pustila je vodu iz slavine. Zaglušujući zvuk tutnjanja vode dok je punila kadu uništavao je samoću ovog prostora. Zatvorila je slavinu i ponovno je nastala tišina. Mogla je čuti svaki pomak u ovome prostoru, svaku misao koja bi nastala pa za trenutak nestala iz glave. Zakoračila je unutra, legla je u zagrljaj vode. Zatvorila je oči. Našla se je u nekoj drugoj prostoriji. Bila je sigurno zagrnuta vodom, ali svejedno ništa tu nije bilo njeno. Svi predmeti su nestali, a bjelina joj je tukla u oči. Crvena voda se prelijevala iz kade bojeći pločice. Ležala je sigurno pokrivena, potpuno mirna. Na licu joj je bio izraz pomirenja, smirenosti, lagode. Izgledala je sretno, maleni jedva primjetni osmjeh krasio ju je nakon mnogo vremena. Ruka joj se sa ruba pokliznula još više u stranu. Začuo se zvuk zveckanja na vlažnim pločicama. Rastvoreni prsti su gubili svoje blago. Skalpel je pao na pod izgubljen u njenoj krvi. Učinilo joj se poput zvuka zvona. Skliznula je još dublje u kadu, puštajući da joj voda prekriva lice. Samo je ruka ostala na površini bojeći svojom tekućinom pokrivač koji ju je potpuno sakrio. Voda je postajala hladna i tamna, a ona je ležala nepomično. Tek jedva primjetni mjehurići zraka koji su dolazili na površinu odavali su da je živa. Trgnula se na zvuk otvaranja prozora u susjednoj sobi. Izronila je iz vode. Otvarala je mokre , teške oči. Pogledala je svoje ruke, bile su cijele, bez ijednog ožiljka. Razočarano je ustala sa spoznajom da njeno tijelo još uvijek živi. Mokrim nogama je zakoračila na pločice osjećajući njihovu hladnoću. Ispustila je vodu iz kade promatrajući kao odlazi. Grubim pokretima ručnika obrisala je svoje tijelo. Odjenula je bijelo rublje, uvijek je to voljela. Bijelo prikriveno crnom odjećom, poput nje same. Otvorila je vrata i para je nahrlila u sobu. Sjela je na krevet i navukla cipele. Među hrpom zapetljanih stvari jedva je pronašla svoju crnu narukvicu. Stavila ju je na lijevu ruku, kao što je uvijek običavala. Užurbano je ustala i otišla do vrata. Uhvatila je kvaku i zastala. Okrenula se prema sobi. Sjedio je tamo kraj prozora. Zamučenih očiju je gledao van, kao da je čekao nekog. Nije htjela zadirati u njegovu prošlost. Nije poznavala njegove osjećaje. Okrenula je kvaku i neprimjetno izišla iz sobe.